BJELOVAR: Planinarska škola

srijeda, veljača 04, 2009

Planinarska škola

Bjelovar- polaznici opće planinarske škole u Bjelovaru, članovi HPD Bilogora ovaj mjesec imaju zahtjevan tempo. Osim što su teoretski učili vezanje čvorova neophodnih za boravak u planinama pred njima je i dvodnevni izlet na Ravnu Goru sa noćenjem u Planinarskim uvjetima. Prije toga čekaju ih vježbe iz orjentacije i markacije na bilogori a nakon izleta u Ravnu goru i posjet Kalniku gdje će naučiti još više o kretanju i boravku u planinama.

Bjelovar

Bjelovaru se najčešće piše i govori kao o jednom od najmlađih gradova u Hrvatskoj. Međutim ta činjenica ne umanjuje njegov značaj, posebice ako se njegov razvoj sagledava u međuzavisnosti s burnim gospodarskim, društvenim i kulturnim razvojem Hrvatske.Ovaj grad ima bogatu vojnu, političku, gospodarsku, kulturnu i sportsku tradiciju. O tome će jamačno posvjedočiti i kraća povijesna retrospektiva.Grad Bjelovar je smješten na visoravni u južnom dijelu Bilogore (Sjeverozapadna Hrvatska) na 135 metara nadmorske visine. Bjelovar je sjedište Bjelovarsko-bilogorske županije, ali i prirodno, kulturno i političko središte ovog kraja.Bjelovar je i raskrsnica putova ovog kraja. Sijeku ga ceste od Zagreba za Osijek, zatim iz Varaždina i Koprivnice preko Čazme do Ivanić Grada i auto-ceste, a preko Daruvara na jednu stranu, za Viroviticu, a na drugu stranu za Pakrac i Lipik.Na kakvom se važnom prometnom pravcu nalazi Bjelovar, govori i početak izgradnje brze ceste Zagreb - Bjelovar - Virovitica, koja će Bjelovar još približiti Zagrebu, ali će biti i snažan poticaj razvoju gospodarstva.Grad Bjelovar zauzima ukupnu površinu od 191,9 km2 a administrativno obuhvaća još 31 naselje. Na tom prostoru danas živi oko 42.000 stanovnika.Bjelovar obilježava svoj Dan Grada 29. rujna, kao spomen na dan kada se ovaj grad obranio od napada bivše JNA i kada je zarobljavanjem velikih količina naoružanja dao nemjerljiv doprinos u jačanju ukupne obrambene snage Republike Hrvatske u Domovinskom ratu.Poljoprivreda, stočarstvo i drvna industrija temelj su razvitka grada, što omogućuju raspoložive površine kvalitetnog zemljista, gdje se organizira napredna ratarska i stočarska proizvodnja, a u posljednje vrijeme sve više voćarska i povrtlarska proizvodnja.Stvaranjem i razvojem niza posve novih gospodarskih djelatnosti, intenzivnom izgradnjom infrastrukturnih objekata (vodovoda, kanalizacije, zaobilaznice grada), uređenjem ulica i nogostupa, uređenje središta grada s baroknom rasvjetom, obnavljanjem središnjeg gradskog parka, uređenjem gradske knjižnice, Gradskog bazena i još mnogo toga, Grad Bjelovar stvara uvjete da bude ugodno mjesto življenja svojih građana ali i svojih posjetitelja.
Prirodna obilježja grada
Sa sjeveroistočne strane Grada Bjelovara nalazi se duga i niska uzvisina Bilogora, čija je prosječna visina od 100 do 150 m.Visoravan je nastala plitkim nadsvođenjem, no pri njenom oblikovanju sudjelovali su i rasjedni procesi. U sastavu su pliocenski pjeskuljasti lapori i pješčanici s mjestimičnim manjim naslagama lignita. Starije kamenje nigdje ne dopire do površine. Kristalinske stijene su otkrivene u dubokim bušotinama.Grad Bjelovar je klimatski prijelazan prostor umjereno kontinentalnih obilježja. Zime u ovom prostoru su umjereno hladne, a ljeta su topla.Pretežno je povoljan godišnji raspored padalina, a iznosi oko 900 mm godišnje.Od vjetrova puše sjevernjak, koji je karakterističan za zimu, a istočnjak postaje jači u proljetnim mjesecima i vrlo je hladan, a može puhati i nekoliko dana neprekidno. Ljetni vjetar koji otprilike puše od lipnja do kolovoza je južni, topao, te povećava relativnu vlagu i prethodi kiši.Srednja godišnja temperatura u Gradu Bjelovaru je oko 12° C.Za Grad Bjelovar karakteristične su vrlo male rijeke i to Bjelovacka, Plavnica, Velika i Ciglenska . Ovi riječni tokovi imaju vrlo malo vode tako da su s vremenom nestala i obilja riječne faune. U rijekama možemo naći jedino ribice bijelke, patuljane i šarane, te naravno žabe.Prirodna granica između Grada Bjelovara i Zagrebačke županije je rijeka Velika koja se na kraju ulijeva u najveću rijeku Županije, rijeku Česmu.Područja koja imaju blagi nagib (5-15°) otjecanje vode je umjereno. Za ovaj kraj su karakteristična glinasto - ilovasta tla. Vrlo su siromašna humusom.Tlo je veoma dobro za oranice, ali da bi se sačuvala plodnost mora se stalno gnojiti. To je razlog da seljaci ovog područja od uvijek drže više stoke. (izvor: službena stranica Grada)
Ljevaonica Bjelovar d.o.o. bilježi svoju povijesnu tradiciju osnivanjem još početkom 20-tog stoljeća nakon čega je slijedilo razdoblje u kojemu je ljevaonica stvarala svoju tržišnu poziciju i prepoznatljivost u proizvodnji odljevaka od sivog (SL) i nodularnog lijeva (NL) te legiranog lijevanog željeza, a s maksimalnim godišnjim kapacitetom od 10.000 tona odljevaka, ljevaonica se ubraja među veće proizvođače. S takvom tendencijom kontinuiranog napretka i razvoja te s primjenom novih tehnologija danas nastavljamo tu dugogodišnju tradiciju. Današnje poduzeće (osnovano godine 1991.), organizirano je kao dioničko društvo u privatnom vlasništvu. Pozicioniranjem na domaćem tržištu stvorili smo preduvjete za poslovno-tehničku suradnju s inozemnim partnerima što Ljevaonici Bjelovar omogućuje da djeluje kao pouzdani poslovni partner. Nadalje poslovno-razvojna politika poduzeća temelji se na kontinuiranom praćenju zahtjeva domaćeg i inozemnog tržišta oslanjajući se pri tome na uvođenje novih proizvodnih postupaka, moderniziranje opreme i pogona, promjene u proizvodnom programu te na poboljšanje kvalitete proizvoda. Na temelju toga proizlazi potvrda kontrole proizvodnog procesa prema normi ISO 9001:2000 koja predstavlja temeljna načela poslovne politike poduzeća: stručno kompetentni savjetodavni tim, kreativni odjel razvoja tehnologije i dizajna, kraći rokovi isporuke, i tradicija kvalitete.Ljevaonica Bjelovar d.o.o. Proizvodnja odljevaka iz sivog, nodularnog i legiranog lijevanog željeza.

Povijesni kutak:

Belovar, ili Bjelovar kr. i slob. te glavni grad Belovarske županije (koja do sada sastoji od dviju podžupanija, belovarske i križke, te zaprema 474 čtkm. sa 135.962 stan.) prostire se u ravnini, koja je nekoć bila močvarinom, udaljen je pol sata od potoka Belovarke a 3 sata vožnje od križevačke željezničke postaje. Grad je pravilno gradjen, ulice su taracane opekom. Imade dva trga i to prema sjeveru marvinski trg a prama jugu glavni trg. Ovaj je najljepši dio grada, jer su okolo trga, koji je pretvoren u park, liepe jednokatne kuće većim dielom vojnoga erara i zemalj. bivše vojne krajine. Imade rimkt. i pravosl. župnu crkvu, dva paromlina, tri hotela i jednu kavanu te čitalačko i pjevačko družtvo. Tu je stolica podžupanije, sudbenoga stola, porezni ured i šumarske oblasti. Od naučnih zavoda imade pučku školu i nižu realnu gimnaziju; u posadi je domaća pukovnija br. 16. Okolo grada leže bogata sela a tik do grada su Ivanovčani i Sredica. Grad imade 3231 st. te živahne marvinske vašare svakoga mjeseca. Grad je mlad, sagradjen i utvrdjen bje za Marije Terezije 1756. te je bio sve do 1871. glavno sjedište križevačke i gjurgjevačke pukovnije, a sjelo varaždinske krajine. Uslied toga pravoga gradj. stališa skoro niti ne ima. - 2. B., selo u zagr. žup. obćini Moravče-Popovec. M.
Izvor:
Hrvatska enciklopedija. Priručni rječnik sveopćega znanja. Obradjuju: Dr. Ivan Zoch i Josip Mencin. Uz sudjelovanje i pomoć mnogih književnika. Knjiga I. - A-BŽEDUSI. U Osieku, 1887. tiskom Dragutina Laubnera. (Napomena: Prijepis točno odgovara izvorniku - iz prve hrvatske enciklopedije).

Bjelovar

Bjelovar je sagrađen planski, a pravokutan oblik centra grada čine ga jedinstvenim gradom u Hrvatskoj, dala ga je sagraditi austrijska carica Marija Terezija 1756. godine, ali nikada nije imala priliku i posjetiti ga. 5. kolovoza 1874. godine Bjelovar dobio titulu slobodnog i kraljevskog grada postavši najmlađi od dvanaest hrvatskih kraljevskih gradova. Bjelovarski središnji trg, Trg Eugena Kvaternika, drugu godinu za redom proglašen najljepšim trgom kontinentalne Hrvatske u izboru Hrvatske turističke zajednice "Zeleni cvijet". U istom izboru grad Bjelovar proglašen je trećim najljepšim gradom kontinentalnog dijela Hrvatske. U samo petnaest godina stočarski i gospodarski sajam izrastao u najveću manifestaciju toga tipa u Hrvatskoj. Svake godine početkom rujna u Gudovcu kraj Bjelovara održava se Međunarodni stočarski, gospodarski i obrtnički sajam i posjeti ga više od pedeset tisuća posjetitelja. Po veličini odmah iza njega nalazi se Proljetni sajam koji se održava sredinom ožujka, a treba spomenuti i prvi pčelarski sajam u Hrvatskoj koji se održava početkom veljače također na sajamskom prostoru Bjelovar kod Gudovca. Rukometni klub "Partizan" 19. veljače 1972. godine osvojio naslov europskog prvaka postavši prvi rukometni klub s područja bivše Jugoslavije koji se okrunio titulom europskog prvaka (ujedno i drugi sportski klub s područja bivše Jugoslavije koji je osvojio europsko prvenstvo). Grad Bjelovar zauzima ukupnu površinu od 191,9 km2 a administrativno obuhvaća još 31 naselje. Na tom prostoru danas živi oko 42.000 stanovnika. Grad Bjelovar je klimatski prijelazan prostor umjereno kontinentalnih obilježja. Zime u ovom prostoru su umjereno hladne, a ljeta su topla.Pretežno je povoljan godišnji raspored padalina, a iznosi oko 900 mm godišnje. Od vjetrova puše sjevernjak, koji je karakterističan za zimu, a istočnjak postaje jači u proljetnim mjesecima i vrlo je hladan, a može puhati i nekoliko dana neprekidno. Ljetni vjetar koji otprilike puše od lipnja do kolovoza je južni, topao, te povećava relativnu vlagu i prethodi kiši. Srednja godišnja temperatura u Gradu Bjelovaru je oko 12° C. Za Grad Bjelovar karakteristične su vrlo male rijeke i to Bjelovacka, Plavnica, Velika i Ciglenska . Ovi riječni tokovi imaju vrlo malo vode tako da su s vremenom nestala i obilja riječne faune. U rijekama možemo naći jedino ribice bijelke, patuljane i šarane, te naravno žabe. Prirodna granica između Grada Bjelovara i Zagrebačke županije je rijeka Velika koja se na kraju ulijeva u najveću rijeku Županije, rijeku Česmu. Prije mnogo milijuna godina tlo Hrvatske prekrivalo je Panonsko more. Posljednji ostaci toga mora danas su u susjednoj Mađarskoj - Blatno jezero. Prvi su stanovnici vjerojatno živjeli u zemunicama. Iskopavali su ih u padinama brijega i pokrivali granjem, travom i kožama. Na temelju pronađenog kamenog oruđa i oružja, glinenih lonaca i ostalih nalaza može se zaključiti da su prvi stanovnici ovoga kraja bili lovci, ali su uzgajali i žitarice. Svoje su mrtve spaljivali, a pepeo pohranjivali u glinenim žarama. Nalazi čuvani u bjelovarskom Gradskom muzeju pokazuju da izrađevine toga doba pripadaju trakasto-keramičkoj, bapsko-lengjelskoj, lasinjskoj i vučedolskoj kulturnoj skupini. U doba Rimljana našim su krajem građene ceste koje su povezivale značajnija rimska naselja i utvrde između Save i Drave. Na temelju nađenih tragova rimskih vodovodnih cijevi, kamenih temelja, rimske opeke, staklenih uporabnih predmeta, rimskoga novca i ostalih predmeta možemo zaključiti da se upravo na mjestu povijesne jezgre Bjelovara nalazilo manje rimsko naselje, mjenjačnica konja, postaja za održavanje cesta ili vojni logor. To dokazuje da je naš kraj bio odavno naseljen i prometan. Razvijena rimska cestovna mreža pomogla je krajem 6. stoljeća doseljavanju Slavena u ove krajeve. Pridošli podižu gradišta oko Dominkovice, Starih i Novih Pavljana, Narte, Nevinca, Severina, Grginca, Gudovca i drugdje, uglavnom na ostacima rimskih naselja. Iz srednjega vijeka sačuvani su pećnjaci pronađeni u okolici Bjelovara. Krajem 14. i početkom 15. stoljeća u ovom već gusto naseljenom području nalaze se mnogi plemoćki i crkveni posjedi. U neposrednoj blizini današnjeg Bjelovara nalaze se crkvene župe u Korenovu, Velikim Sredicama, Pavljanima, Međurači i Novoj Rači. U to doba može se smjestiti začetak Bjelovara koji se prvi put spominje u zasad nepouzdanom zapisu iz 1413. godine. Nadiranjem Turaka u 15. i 16. stoljeću ovaj kraj postaje "ničija zemlja" te neprestano prelazi iz ruke u ruku. Stanovništvo se razbježalo i život se uglavnom odvija u malim utvrdama duž nestalne granice s Trucima. Tada je na području Varaždinskog generalata osnovana proslavljena 16. pješačka pukovnija. Prvi zapovjednik te slavne pukovnije bio je 1538. godine Nikola Jurišić od Kisega. U velikom ratovanju 1591. do 1594. godine hrvatska je vojska konačno zaustavila prodiranje Turaka. Nakon poraza kod Siska bili su potisnuti iz Posavine. Širok pojas zemlje od Moslavine i Čazme do Drave ponovno je u hrvatskim rukama. Podižu se nove utvrde i počinje naseljavanje i oživljanje Krajine. Jedna takva utvrda bio je i Bjelovar. U pismu križevačkog generala Ivana Herbersteina 1666. godine dvorskom ratnom vijeću spominje se "G'schloss Bellovar" oko kojega su se vodili bojevi s doseljenim Vlasima. Slavonska krajina je u 16. i 17. stoljeću bila razdijeljena u četiri kapetanije - Križevci, Ivanić, Koprivnica i Đurđevac, a svaka kapetanija u vojvodstva. Jedan je časnik kao zapovjednik vojvodstva s vojnicima stanovao u utvrdi Bjelovar. Te su četiri kapetanije spojene 1749. godine u dvije pukovnije: 5. križevačku i 6. đurđevačku, koje su se sto godina kasnije, 1872. godine, ponovno spojile u 16. varaždinsku pješačku pukovniju. Zapovjednik te nove pukovnije ibo je pukovnik Peter Csikos von Sessia, otac slavnoga hrvatskog slikara Bele. Ta je pukovnija 1919. godine preimenovana u 42. bjelovarski pješadijski puk. Polovicom 18. stoljeća posvuda su u Vojnoj krajini zaredale bune krajišnika zabrinutih za svoje pravice, koje su im bile ograničene novim odredbama carskoga dvora. Severinska buna, koja je dobrano uzdrmala Varaždinski generalat, krvavo je ugušena 1755. godine pa je odmah nakon toga carica Marija Terezija odredila da se u središtu krajiških pukovnija sagradi snažno vojno uporište - Novi Varaždin. Prema zamisli generala Filipa Becka graničari su već 1756. godine počeli graditi novi grad. O tome Baltazar Adam Krčelić u svojim Annuama piše: "Osim toga između Severina i Rače, u mjestu zvanom Bjelovar, podigne uz silan trud jadnih ljudi stanove za pripadnike štaba i tvrđavu, gdje su imali stanovati i pijaristi. Do kraja ove godine sagrađeno je više kuća, tako da su se malo kasnije viši oficiri mogli preseliti iz Križevaca; građenje se nastavlja. Beck naredi, da se to mjesto ne smije nazivati Bjelovar, nego Novi Varaždin, pod prijetnjom kazne, ako ga bude tko drukčije nazivao. (...)Novi Varaždin ili Bjelovar neće pružati nimalo sigurnosti, jer se sve gradi od drva, pa će prema tome jednom otvoriti put neprijatelju na uništenje ove naše domovine. U tim novim tvrđavama ništa nije čvrsto, staro će se rušiti i propadati, a osim što se prave beskorisni troškovi, domovina se izlaže opasnosti. Dali višnji Bogovi da to ispadne drukčije!" Beck je, ne osvrčući se na pritužbe i prigovore, bjelovarsku utvrdu sagradio na visoravni okruženoj močvarama koje su ipak pružale sigurnost. Grad je sagrađen gotovo u jednome dahu. Severinska i druge bune upozorile su bečke vojne stratege Habsburške monarhije na moguće slabosti obrane Vojne krajine na ovim prostorima, stoga su, kako bi imali bolji nadzor krajišnika, odlučili "popuniti prazninu" između Đurđevca, Križevaca i Čazme izgradnjom novog vojnog središta na mjestu dotadašnje omanje utvrde imenom Belovac, koja se nalazila na prostoru današnjeg sajmišta. Izgradnja središnje jezgre (400 x 400 m) današnjeg Bjelovara počela je 1756. godine na temelju odluke carice Marije Terezije i u sklopu reorganizacije Vojne Krajine. Za glavnoga graditelja carica postavi generala Philippa Lewina baruna Becka, dobroga poznavatelja ovoga kraja i naravi njegovih žitelja, seljaka-krajišnika. Grad postaje sjedište stožera Križevačke pukovnije, broj 5 (Križoki) i Đurđevačke pukovnije, broj 6 (Đuroki). Bjelovar ubrzo postaje sjedište Varaždinskog genaralata u čijoj je vojarni (Velika vojarna, Comando haus ili Preradović kasarna) smještena kadetska škola "Regimentschule" iz koje su izašli mnogi poznati, znameniti i hrabri časnici, ujedno, u građanskom smislu, i društveno priznate osobe: satnik Josip Knezić (rođen 22. studenog 1802. godine u Bjelovaru, poginuo 8. travnja 1848. godine kod Goita u Italiji), čija je hrabrost inspirirala hrvatskoga pjesnika Petra Preradovića, također časnika s činom generalmajora, da mu u čast i zahvalu ispjeva pjesmu "Smrt Knezić kapetana, 1848.". poznati su i časnici iz obitelji Tarbuk, posebice satnik Michael Tarbuk, koji je bio često odlikovan (iz rodoslovlja plemenite obitelji Maretić vidi se njihovo plemioćko podrijetlo: Klokoč-Vojnović). Znammenit je i pukovnik Ivan vitez Trnski, prvi župan Bjelovarske županije i hrvatski pjesnik (rođen 1. svibnja 1819. godine u Novoj Rači, umro 30. lipnja 1910. godine u Zagrebu). Razdoblje u kojemu 1756. godine na mjestu nekadašnjega malog sajmišnog mjesta Belovca nastaje grad, razdoblje je prosvijećenog apsolutizma carice Marije Terezije. I dok se Habsburška velesila bavi dinastičkim i vanjskopolitičkim problemima vodeći bespoštedne ratove za osvajanje novih područja, iz Beča se istodobno počinje širiti znatan kulturološki polet. To je, uostalom, doba europskih velikana: filozofa Voltairea i Rousseaua, književnika Goethea, skladatelja Bacha i Haydna, a iste godine kada je utemeljen grad Bjelovar rodio se – Mozart. Demografska politika i socijalne reforme usmjerene na uvođenje obrta i školstva odrazit će se i na razvitak Bjelovara. U novi grad, građen prvotno iz isključivo vojnih razloga, uskoro se naseljavaju obrtnici i trgovci. Carica mu 1770. podjeljuje cehovsku, a zatim i sajamsku povelju kojom 26. veljače 1772. godine Bjelovar postaje glavno sajmišno mjesto čitavog Varaždinskog generalata. Odvaja se civilna od vojne uprave grada koji 1774. godine dobiva i svog prvog gradonačelnika – Ivana Austrechta. Dolaskom dvojice redovnika pijarista, koji 5. studenog 1761. godine u Bjelovaru otvaraju prvu školu za šestoro djece vojnih časnika, a dvije godine kasnije i za djecu iz građanskih obitelji, Bjelovar postaje jedno od većih obrazovnih sjedišta Vojne krajine u kojemu se koristi jedinstveni udžbenik Libelus alphabeticus, najopširnija hrvatska početnica s latinsko-hrvatsko njemačkim rječnikom, nastala iste 1756. godine kad je i utemeljen grad. Ali smrću prvog superiora, učitelja i školskog nadzornika, pijarista Huberta Diviša, utemeljitelja bjelovarskog školstva (pokopan je 1790. godine u kripti kapele na groblju sv. Andrije) nastaje stagnacija: škole postaju isključivo vojne (Divisionschule) i pohađaju ih samo ona djeca koja se opredjeljuju za vojnička i svećenička zanimanja. Međutim, europske zasade obrazovanja i kulture u ovom gradu ipak se razvijaju, o čemu svjedoče eksponati koji se čuvaju u Gradskom muzeju Bjelovar. Građanski slojevi čitaju antička filozofska djela poput Senekinih Epistola, tiskanih 1702. godine ili Ezopove basne iz 1734. godine, djela Marka Tulia Cicerona tiskana 1773. godine ili, pak , djela na hrvatskom jeziku, poput onoga koji govori o raskolu istočne i zapadne crkve; Kamen pravi smutnye velike Antuna Kanižlića, tiskane u Osijeku 1780. godine. Veze Bjelovara s tadašnjom Europom očituju se i u izboru namještaja (pisaći stol (sekreter) s tajnim pretincima, izrađen, vjerojatno, u Beču oko 1780. godine ili krevet rokoko stila s kraja 18. stoljeća), kao i u izboru svakodnevnih upotrebnih predmeta: sunčanog sata s kompasom i ugraviranim imenima europskih gradova i njihovih zemljopisnih širina kojega je početkom 18. stoljeća izradio majstor Nikolas Bion, zatim, stojećeg salonskoga sata s mjesečevim mijenama i datumima, kojega je izradio Joseph Peer u Beču, u zadnjoj četvrtini 18. stoljeća. O glazbenoj, pak, tradiciji svjedoči "lovački rog" (Waldhorn), mesingani puhački instrument izrađen 1771. godine u radionici Antona Kernera u Beču. I dok oltare župne crkve sv. Terezije Avilske (sagrađene 1771. godine) ukrašavaju velike slike nepoznatog varaždinskog baroknog slikara, a ikone poznatog baroknog ikonopisca Iovana Četirevića Grabovana čine ikonostas parohijske crkve sv. Trojice (iz 1795. godine) (danas se ni prve oltarne slike ni ikone ne nalaze u tim crkvama), a u središtu grada se 1777. i 1778. godine podižu kameni kipovi svetaca nepoznatog varaždinskog majstora, kućni obiteljski oltari s malim drvenim kipovima pojedinih svetaca nisu rijetkost ni u Bjelovaru. Godine 1779. Cristoph Hartwig izrađuje prvi poznati nam grafički prikaz grada Bjelovara. Iako u gradu vlada strah od kažnjavanja batinanjem i vješanjima (u njemu su se u to doba nalazila dvoja vješala!), ipak se kulturne potrebe njegovih sve brojnijih stanovnika ne guše (veće deset godina nakon utemeljenja Bjelovar osim prve 43 sagrađene vojne zgrade ima i 35 građanskih kuća sa 70 njemačkih i 79 hrvatskih stanovnika, tada dobiva prvu gostionicu, a do kraja stoljeća imat će ih četiri), pa u studenom 1784. godine u ovom novom gradu gostuje austrijska glumačka družina kazališnog poduzetnika Ignatza Bartscha. Neimaština kod glumaca bila je velika, pa je članica ovog kazališta Elizabeta Brochardt, inače, supruga baletnog majstora Lamberta Brochardta, bila prisiljena kod bjelovarskog gradskog magistrata založiti svoj kazališni nakit za 57 forinti i 32 krajcara. Da je ostao u Bjelovaru, i taj bi barokni nakit iz 18. stoljeća danas bio jedan od eksponata Gradskog muzeja.

Bilo-gora

Bilogora (Bilo-gora, Bilo-gorje) je nisko prostrano gorje u sjevernoj Hrvatskoj. Sastoji se od niza humaka i brežuljaka, te kratkih niskih bila zaobljenih grbina i glavica, koji se pružaju duž jugozapadnog ruba Podravine od sjeverozapada na jugoistok u dužini oko 80 km, s najvišim šumovitim vrhom; Rajčevica 309 m.
Između Bedenika i Črešnjevice široka je od 16 do 18 km, dok je na zapadnom kraju, između potoka Dubravke i Koprivnice, oko 45 km - ako se 7 km široko Ivaničko humlje ne ubraja, na istočnom krilu od Bastaja prema Virovitici široka je oko 24 km.
Sjeveroistočni pristranci strmiji su od jugozapadnih. Na zapadu se 186 m visokim Lepavinskim prijevojem nadovezuje na Kalnik (željeznička pruga Križevci - Koprivnica), a na istoku 270 m visokim Đuloveskim prijevojem na Papuk (želj. pruga Daruvar - Veliki Bastaji - Suhopolje). Unutar ovih međa zaprema Bilo-gorje 1700 km2 te je drugo po prostornom opsegu u sjevernoj Hrvatskoj.
Građena je od stare kristalaste jezgre koja je prekrivena tercijarnim (pliocenski pjeskoviti lapori i pješčenjaci s ulošcima lignita) i kvartarnim (pleistocenski žuti pijesci i prapor) slojevima. Na sjevernim padinama prostire se širok pojas prapora (tzv. pijesci), stvoren nanosom sjevernih vjetrova. Najpoznatiji od njih su Đurđevački pijesci. Djelomično rasjednuta.
U podnožju ležišta su nafte (Ferdinandovac, Jagnjedovac, Šandrovac) i zemnoga plina te lignita koji se u prošlosti iskorištavao. Bilogoru presijecaju ceste koje vode iz Bjelovara u Đurđevac, Virje i Novigrad Podravski te iz Grubišnoga Polja u Viroviticu, Špišić Bukovicu i dr. Uz sjeveroist. podnožje Bilogore veća su naselja Koprivnica, Đurđevac, Pitomača i Virovitica, a uz jugozapadno Križevci, Bjelovar i Grubišno Polje.
Bilogora se nalazi na prostoru između hrvatskih rijeka Drava i Sava, taj prostor još nazivaju i Međuriječje. Izvorište je pritoka rijeka Česme, duge 123 km (Bjelovacka, Plavnica, Ciglenski i Severinski potok, Kovačica, Mlinište, Velika, Račačka rijeka, Žavnica) i Glogovnice (Oslavica) kao i rijeke Ilove (duga 85 km). Česma utječe u rijeku Lonju, a ova u Savu, i tako sve važnije rijeke lonjsko-ilovske zavale pripadaju savskom riječnom slijevu.
Po svojoj visini Bilogora je najniža, ali prostranstvom jedna od najvećih naših gora. Premda se u geografskom smislu ubraja među humlje, zbog svoga je položaja usred prostrane ravnice prilično uočljiva. Vrlo je pravilnog reljefa. Njezino jasno izraženo bilo blago se spušta na južnu stranu, a malo strmije na sjevernu stranu. Razvodnica je između savskoga i dravskoga porječja i dijeli bilogorsku Podravinu od Lonjsko-čazmanske zavale. Na jugu Bilogore njezini pristranci pružaju se sve do Moslavačke gore.
U vezi s visinskim oznakama bilogorskih ispona treba istaknuti, da se u raznim publikacijama i topografskim kartama nalazi prilična zbrka s oznakama visina Bilogore. Napose to vrijedi za najviši vrh, što je posljedica nekadašnjih oznaka u stopama i njihovih preračunavanja u metre, jer sve stope nisu jednake, a prethodno nije bilo označeno, da li se radi o stopama austrijskim, njemačkim, britanskima ili kakvim drugima. Pa ni u najnovijim specijalkama (vrsta karte) nema još dovoljno pouzdanih podataka usprkos nastojanjima, da se temeljitim reambulacijama uz savjesnu primjenu najsuvremenijeg geodetskog instrumentarija isprave stare pogrješke. Zbog toga jedan savjet: nemojte se uzbuđivati ni ljutiti kad nam se visinski podaci Bilogorja (pa i ostalih planina) ne slažu za dva-tri metra. Rajčevica je najviši vrh Bilogore.
Visok je 309 m (po novom premjeru), a smješten je blizu sela Jagnjedovec (koje se nalazi u sastavu grada Koprivnice).
Vrh ima više naziva, službeno Rajčevica, u drugim izvorima Rijeka, koprivnički planinari su ga od 29. studenog 1975. nazivali Ivinin vrh po Ivici Ivini Hiršlu, a od 1992. nazivaju ga Stankov vrh po Stanku Šafaru, ostali su nazivi vrha Rieka gora, Rječina.
Posjet vrhu obvezan je dio Koprivničkoga planinarskog puta, kao kontrolna točka broj 5. Kako biste dokazali da ste posjetili Rajčevicu dokaz je i pečat vrha koji se čuva kod gospođe Tereze Gudić u Jagnjedovcu, kućni broj 2 (prije ulaska u šumu prema vrhu). Pečat se nalazi u limenoj kutiji na kućnim ulaznim vratima.
Drugi su mogući dokazi fotografije i svjedočanstva
Cijela je površina pokrivena biljnim plaštom. Niži su pristranci pod vinogradima, voćnjacima, i kukuruzištima, a iznad njih je šuma, pretežno bjelogorična. Po sastavu spada u nizinske hrastove šume. Uz manje komplekse hrasta kitnjaka i graba ima i nešto hrasta lužnjaka, a na sjevernim padinama pod grebenom i malo bukve.
Na tom silnom prostoru ima i slaborodnih krajeva, koje označava breza, bujad, vrijes, borovnica, neki lišajevi i mahovine, ali ima na pijesku i cvatućih biljaka. Tako cvate u breziku u Vukosavskoj đolti Hypericum veronense, Geranium columbinium, Daucus carota (posve sitna), Fragaria vesca (jagoda, sitna), Euphorba cyparissias, Scabiosa ochroleuca, ali najkrasniji je ures karanfil Dianthus armeriastrum, u kojega su cvjetovi žarko crveni.
Za puste pjeskovite krajeve značajna je Artemisia scoparia (vrsta pelina), Cytisus austraiacus, Hieracium echiodes, Plantago arenaria, Gypsophila muralis, Sedum maximus, Berteroa incana, Oenothera biennis (biljka selica), od trava Cynodon dactylon i Bromus sterilis, no najznačajniji je za puste pjeskovite krajeve Eryngium campestre.

BJELOVAR

srijeda, veljača 04, 2009

Planinarska škola

0 komentari:

crno bijeli bjelovar

OBJAVI SVOJE TEKSTOVE

NOĆENJE U BJELOVARU

Bjelovar

Povijesni kutak:

do sada objavljeno

Bjelovar

Bilo-gora